XI. tjedan kroz godinu, Četvrtak.

„Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.“

(Matej 6,14–15)

Dnevna misna čitanja pogledajte ovdje

Zaista je nevjerojatno kako nas često Gospodin moli da opraštamo. Velik dio Isusove propovijedi na gori, iz koje čitamo ovaj cijeli tjedan, neprestano nas poziva da drugima pružimo milosrđe i oprost. A u odlomku gore, s kraja današnjeg Evanđelja, Isus nam pokazuje posljedice nepridržavanja njegovih poticaja.

Ovaj je odlomak svojevrsni dodatak molitvi „Oče naš“ koji mu neposredno prethodi. Molitva Oče naš pruža nam sedam molbi, od kojih je jedna „I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.“ Zanimljivo je primijetiti da nakon što nas je Isus podučio ovoj molitvi s njezinih sedam molbi, naglasio je jednu od tih molbi iznoseći je ponovno, kao što se vidi u gore citiranom odlomku. Ovaj dodatni naglasak trebao bi nas uvjeriti u ozbiljnost ove molbe.

U početku nam Isus jednostavno govori da molimo za oproštenje „onako kako i mi opraštamo“. Ali On tada jasno stavlja do znanja da ako to ne učinimo, neće nam biti oprošteno. To bi nas trebalo snažno motivirati da uložimo sve napore da u potpunosti oprostimo drugima iz najdubljih dubina našega srca.

Kome trebaš oprostiti? Opraštanje ponekad može biti zbunjujući pothvat. Čin opraštanja postaje zbunjujući kad naši osjećaji ne prate izbor koji donosimo u svojoj volji. Uobičajeno je iskustvo da, kada iznutra odlučimo oprostiti drugome, i dalje osjećamo bijes prema njima. Ali ti neuredni osjećaji ne bi nas trebali odvratiti niti bismo im trebali dopustiti da uzrokuju sumnju u ono što trebamo učiniti. Opraštanje je prvo djelo volje. To je molitveni izbor reći drugom da ne zadržavaš njihov grijeh protiv njih. Opraštanje ne glumi da grijeh nije počinjen. Suprotno tome, da nema počinjenog grijeha, ne bi bilo potrebe za oproštenjem. Dakle, sam čin opraštanja ujedno je i priznanje grijeha koji treba oprostiti.

Kad odlučiš oprostiti drugome i ako tvoji osjećaji ne slijede tu odluku, svejedno nastavi opraštati u srcu. Moli za njih. Pokušaj promijeniti način na koji misliš o njima. Ne zaustavljaj se na povredi koju su ti nanijeli. Umjesto toga, razmisli o njihovom dostojanstvu kao osobe, ljubavi koju Bog ima prema njima i ljubavi koju moraš nastaviti njegovati prema njima. Oprosti, oprosti i opet oprosti. Nikad se nemoj zaustaviti i nikada se ne umori od ovog djela milosrđa. Ako to učiniš, možda ćeš čak otkriti da se tvoji osjećaji na kraju podudaraju s odabirom koji si napravio.

Danas razmisli o svim dugotrajnim osjećajima bijesa koje si iskusio. Obrati pažnju na te osjećaje i slobodnim i potpunim izborom oprosti osobi na koju si ljut. Učini to sada i malo kasnije i sutra i nastavi tako dalje. Kreni u napad protiv ljutnje i gorčine nadvladavajući to svojim osobnim činom praštanja i shvatit ćeš da će te Bog početi oslobađati teškog tereta koji sa sobom donosi izostanak oprosta.

Moj opraštajući Gospodine, Ti mi nudiš savršeno oproštenje i pozivaš me da to i ja činim prema drugima. Molim Te za Tvoje oproštenje u mom životu. Žao mi je zbog moga grijeha i molim za tvoju milost. U zamjenu za ovaj sveti dar, danas se obvezujem oprostiti svima koji su sagriješili protiv mene. Posebno opraštam onima na koje sam i dalje ljut. Oslobodi me ove ljutnje, dragi Gospodine, kako bih u svom životu mogao zadobiti puninu blagodati Tvoga milosrđa. Isuse, uzdam se u Tebe.